ISTORIJAT TANGOA

Tango je nastao 1880. godine uplivom evropskih plesova u afrički ples „candombe“. Nastajao je u plesnim salama i na ulicama La Boke jednoj od lučkih četvrti Buenos Airesa. Taj prvi tango ples nosi afričko ime „canyenge“. Razvijali su ga gradski šmekeri koji su plesom nastojali da očaraju malobrojne dame.
Po završetku I Svetskog rata u kome je Argentina profitirala hraneći Evropu grade se plesne dvorane i tango prihvataju svi društveni slojevi. Tada nastaje elegantni i gospodstveni „salon tango“.
Četrdesetih godina 20. veka kao posledica velikih gužvi na milongama odnosno tango igrankama, razvija se „milongero“ stil salon tangoa.
Zbog  twista, bit i rok muzike tango zamire i budi se osamdesetih  kada se  popularnost tangoa širi svetom zahvaljujući profesionalnim plesnim trupama. A posebno zahvaljujući filmovima „Tango“ Carlosa Saure i „Lekcije tangoa“ Sali Poter u kome je glavnu ulogu odigrao Pablo Veron. On je od scenskog tangoa stvorio novi plesni pravac „tango nuevo“ koji je stekao veliku popularnost kod mladih.
Treba napomenuti da je tango kao najvredniji ples u dvoje od kada je sveta i veka UNESCO u septembru 2009. godine uvrstio u svetsku kulturnu baštinu.